Važnost aktivne opuštenosti (fangsong) u Qigong i Taijiquan praksi
Praksa tai chi-ja otvara unutarnje energetske tokove, a to se može postići ukoliko se vježba prema određenim principima. Osnovni princip, koji je ujedno i najteži, je opuštanje cijelog tijela — fangsong. Opustiti tijelo, i smanjiti tenziju u njegovim strukturama, zahtijeva dugu praksu i mnogo ponavljanja. Suvremeni čovjek je često u velikoj napetosti i pod stresom, što rezultira i krivim tjelesnim držanjem. Nadalje, naše napetosti i blokade su dio nas, pa ih je jako teško prepoznati, a kamoli ih se riješiti.
Kada se kaže „opustiti tijelo”, treba obratiti pažnju na to da biti opušten ne znači i biti mlitav. U tai chi-ju, biti napet i biti mlitav podjednako su nepravilni položaji tijela i uma. Pojam fangsong nije lako prevesti na drugi jezik. Jer, s jedne strane, to znači biti budan, miran, pozoran i blago napet, dok istovremeno, znači i biti opušten, ukorijenjen, mekan i spreman na brzi pokret.
Jedna rečenica jako lijepo opisuje taj pojam: “Fangsong je ideja opuštanja s jedva zamjetnom otvorenom napetošću, uz živost koja pospješuje protok energije te održava otvorene i centrirano poravnane zglobove“.
Četiri aspekta fangsong-a
Kroz dugotrajnu praksu song (opuštenost) postaje dio našeg fizičkog i mentalnog sklopa. Ta kvaliteta se unutar našeg bića integrira kroz četiri osnovna aspekta.
- Mirnoća uma
Um treba biti smiren da bi razvili svjesnost i namjeru, koju dalje fokusiramo; tijelo treba biti relaksirano da razvijemo senzibilnost. Jedinstvo uma i tijela dovodi do fangsong-a.
2. Istezanje i otvaranje
Kada relaksiramo um, relaksiraju se i otvaraju osnovni zglobovi u tijelu: vrat, ramena, laktovi, ručni zglobovi, kralježnica, struk, kukovi, koljena i gležnjevi, tako da energija slobodno teče do krajnjih točaka tijela. Istezanje i otvaranje zglobova odvija se istovremeno u svim pravcima, što znači da svaki dio tijela ima nasuprotnu energiju (održavanje recipročne napetosti).
3. Slijeganje
Tijelo, zglobovi i energija se sliježu (izuzev glave), dajući stabilnost donjem dijelu tijela. Snažan donji dio tijela daje slobodu i mekoću gornjem dijelu tijela, i ne dopušta energiji da se penje gore. Težina u nogama nije ukočenost i rigidnost, naprotiv, ovdje vrijedi: snaga iznutra, mekoća izvana. Prepuštanje sili teže zahtijeva snažne noge, zato treba mnogo vremena, upornosti i volje kako bi song (opuštenost) prožeo cijelo tijelo.
4. Elastičnost
Kada smo relaksirani postižemo okretnost i pokretljivost tijela. Svi pokreti Qigonga i Taijiquana otvaraju i pokreću zglobove, tetive i mišiće, tako da ovi dijelovi tijela postaju protočni i slobodni kretati se u svim smjerovima, čime se povećava njihova elastičnost i živost.
Radionice Pet elemenata
Od 16. do 20. kolovoza 2022 u prekrasnom ambijentu Divota gardena održali smo petodnevni ciklus preliminarnih radionica novopokrenutog sustava Pet elemenata. Odaziv zainteresirane javnosti je bio iznad svih očekivanja. Polaznici su se u dobrom raspoloženju upoznali sa energetskim i duhovnim svojstvima i posebnostima elemenata Zemlja, Metal, Voda, Drvo i Vatra.
Novopokrenuti sustav Pet elemenata odvijat će se od jeseni do ljeta u dvorani Divota gardena. Svaki od pet elemenata zasebno će biti predstavljen kroz dvomjesečnu praksu. Izučavat ćemo vlastito tijelo, dah, pokrete, organe, tkiva, meridijane, emocije, iscjeljujuće zvukove. Budući da je novi sustav zasnovan tako da pobudi nove stvaralačke energije i prakse, nakon dvomjesečnog treninga organizirat ćemo prigodno druženje na kojemu ćemo prezentirati možebitne radove, i razmjeniti navlastito svoja stečena iskustva.
Treninzi će se održavati ponedjeljkom i srijedom u 09:10 h, utorkom u 20:00 h i petkom u 19:10 h.
TRADICIONALNI KINESKI SUSTAV PET ELEMENATA
Sustav Pet elemenata je kozmološka teorija koja objašnjava put vitalne energije qi (chi) kroz yin i yang faze i njihovu inerakciju u cjelokupnom prostor-vremenskom kontinuumu. Qi prolazi kroz pet osnovnih faza transformacije (drvo, vatra, zemlja, metal, voda). Svaka faza nosi ime fizičkog elementa koji je njen tipični predstavnik (nositelj obilježja) u fizičkom svijetu. Pojam „element“ je doslovan prijevod s kineskog, i u svojoj kartezijanskoj plošnosti je donekle neadekvatan. Točnije bi bilo reći da se radi o stanjima, transformacijama ili oblicima ispoljavanja energije.
Kulturna tradicija drevne Kine i tradicionalna kineska medicina (TKM) promatra čovjeka kao nerazdruživ dio prirode i svemira. Sustav Pet elemenata je svojevrsni alat za komunikaciju s prirodom i svemirom. Priroda i svemir svojim bojama, zvukovima i oblicima djeluju na naše emocionalno, psihofizičko, estetsko i energetsko stanje. Cijeli svemir je jedna cjelina. Cjelina je podijeljena na dijelove. Zemlja je dio svemira, a sama po sebi je cjelina. Sve stvari na svijetu čine cjelinu. Svaki pojedinac ima svoju jedinstvenu energetsku konstituciju. Moramo marljivo vježbati i upoznati svemir. Svemir je temeljna instancija naše osobne ekologije.
Čovjeku (post)modernog Zapada, podaniku antropocentričnih i mehanicističkih šablona u mišljenju i djelovanju (kartezijanska paradigma), odista nije lako shvatiti ovaj kozmički sklad koji pokreće cijeli univerzum. Rečeno je: Onaj tko poznaje prirodne promjene poznaje i akcije bogova. Međutim, i na Zapadu se sve više razvijaju vještine koje su kompatibilne s tradicionalnim kineskim vještinama. Dobar primjer za to su kraniosakralne metode.
Imajući sve to u vidu, odlučili smo pokrenuti Novi program, odnosno, novu strukturu vježbanja tradicionalnih kineskih vještina. Učit ćemo osluškivati vlastito tijelo, naš dah, razvijati prisutnost, opuštanje, samopromatranje i prihvaćanje iz vizure sustava Pet elemenata. Doslovno, riječ je o osvještavanju tijela, pokreta, daha, organa, tkiva, meridijana, emocija, druge osobe. Nepregledan je prostor i moment usavršavanja položaja i pokreta, i na tome treba ustrajati. Težište će biti stavljeno na kraće sekvencije, dublju meditaciju i bogatiji protok iscjeljujuće energije. Zamisao je u tome, da se kroz ovaj novi pristup probude i potaknu osebujne stvaralačke energije (i latentni talenti), u čemu se ogleda širi smisao terapeutske dobrobiti.
Sveobuhvatan rad na svakom od pet elemenata odvijao bi se u vremenskom trajanju od 2 mjeseca. Dakle, 5 elemenata x 2 mjeseca. Istekom svaka dva mjeseca, organizirat ćemo izložbu radova (slikarstvo, poezija, kratka priča), i domjenak, uz glazbu i ples, na kojemu ćemo sumirati informacije i dijalogizirati ostvarene rezultate iz zajedničkog energetskog polja.
Unaprijedit ćemo i gradivne elemente naših zajedničkih treninga. Uz uobičajeno zagrijavanje, stojeću meditaciju, samomasažu i samoterapiju po elementima, uvest ćemo i tretman iscjeljujućih zvukova organa po elementima, oponašanja životinja po elementima, stimuliranja meridijana, pročišćavanja negativnih emocija i zadobivanja vrlina po elementima. Naravno, još ustrajnije ćemo inzistirati na pravilnom položaju, fokusu na centar, pravilnom disanju, apsolutno koordiniranom balansiranju tijela i upotrebi uma. Prakticirat ćemo Qi gong i Tai chi vježbe po elementima (kultiviramo qi u tijelu). Poseban naglasak stavljamo na rad u dvoje: pozorno osluškivanje i uzajamno praćenje drugoga.
Yin Yang: Ples suprotnosti
Odlika je ljudskog uma da opaža i kategorizira svijet kao parove suprotnosti: svjetlo/tama, život/smrt, dobro/zlo, itd. Dakako, i čovjekova vizualna percepcija koristi binarne suprotnosti: gore/dolje, lijevo/desno, izunutra/izvana.
U osebujnom kineskom pogledu na svijet, cjelokupna kreacija (od stanične jezgre do galaksije) odvija se i uprisutnjuje između dva pola, odnosno dvije sile: Yin - analogna negativnoj sili, i Yang – analogna pozitivnoj sili (u terminologiji Zapada).
Ovaj koncept je svoj zoran prikaz dobio u Daoističkom simbolu “Veliko savršenstvo”, koji ima izgled spirale, čime se želi istaknuti činjenica da život nije ništa drugo doli neprekidno kretanje. Pritom, Yin i Yang nisu u opoziciji, nego u savršenoj harmoniji, i to je temeljni postulat filozofije Daoizma.
Fundamentalna međuovisnost Yina i Yanga odražava se u svemu. Te dvije sile nadopunjuju jedna drugu i tvore neodvojivu cjelinu. Dualnost i jedinstvo: jedno je sastavni dio drugoga, i ne može postojati bez drugoga. Dakle, priroda je u stalnom pokretu, slijedi ciklične obrasce koji podržavaju proces transformacije.
U duhu tradicionalne kineske medicine, zdravlje se definira kao postojana ravnoteža između Yin i Yanga, a bolest je posljedica manjka ili viška, odnosno nesklada. Yang pokreće, transformira, dok Yin osigurava materijalni temelj za transformirajuću snagu Yanga. Sklad Yin i Yanga je metafora za očuvanje životne ravnoteže unutar promjenjivog prirodnog i društvenog poretka.
KRETANJE
„Sve teče, sve se mijenja.“ To je formula koja sažima Heraklitovo učenje. Sve je u kretanju, nema nepromjenjivog bitka. Život je pokret i pokret je sveprisutan: u vodnom ciklusu, u sunčevom sustavu, u heuristici ljudskoga iskustva, u instinktu divljači, u kristalnoj rešetki snježne pahulje, u sportu, u kolokvijalnom govoru, u bezbrižnom djetinjstvu i kreativnijem smislu odgoja i obrazovanja. Iza svih radosti i napora stoji jedna ishodišna preokupacija: čovjek želi biti jedno s prirodnim ritmom. Za to nije potrebna magija. Dovoljno je otvoriti prostor u samom središtu našega bića da se iskustveno doživi qi – ta vitalna životna sila koja sve prožima, i da joj se pridonese. Načelo sveobuhvatnog kretanja prožima svaki aspekt tisućljetne kineske kulture i civilizacije. Song (relaksacija, recipročna napetost), yuan (zaokruženost) i rou (elastičnost) dodiruju ono najlepršavije („nezakrivenu ljepotu“) u potencijalu ljudske duše. U interakciji dviju najsuptilnijih sila, u Kini nazvane yin/yang, odvija se ta vjekovječna promjena: bivanje, prisutnost, punoća, jedinstvo, ljubav, povjerenje, opuštanje, iscjeljenje. Bitka za održanje života otpočinje njegovim cjelovitim obogaćivanjem.
Nastanak i širenje Taijiquan-a
Prvi zapisi o energetskim vježbama (qi gong) koje harmoniziraju yin i yang unutar ljudskog tijela, oponašajući pokrete životinja, sežu unatrag 3000 godina. Tijekom stoljeća, nastao je odista velik broj različitih varijanti kineskih borilačkih vještina, a njihova temeljna tipologija upućuje na Unutarnju školu (Daoistički besmrtnik Zhang Senfeng, Wudang planina) i Vanjsku školu (Bodhidharma, Shaolin).
Taijiquan po svojim bitnim odlikama pripada Unutarnjoj školi. Naime, pokreti su blaži, sporiji i naglašeno fluidni, čime se produbljuje disanje i poboljšava cirkulacija unutarnjih organa, za razliku od Shaolin pokreta, koji su zamjetno brži i, općenito govoreći, naporniji. No unatoč jasnim i priznatim razlikama, obje škole, na svojoj najvišoj razini, nesumnjivo jesu oblici iznimne duhovne discipline.
Ishodišni stil Taijiquan-a, Chen stil, nastao je u 17. stoljeću u selu Chenjiagou, u kineskoj provinciji Henan. Prve „forme“ Taijiquan-a kreirao je ondašnji zapovjednik tog sela, general Chen Wangting (IX. naraštaj) (1600-1680), koji je ukomponirao dotadašnjih 16 različitih borilačkih vještina, unijevši pritom inovativne metode, i stavljajući težište na spajanje onog unutarnjeg i onog vanjskog, te osobito svjesnost koja generira pokret. Chen Changxing (XIV. naraštaj) (1771-1853) sintetizirao je 5 formi, od kojih se Lao jia forma i Pao cui forma i dan-danas prakticiraju. Chen Changxing će biti upamćen i po tome da je napravio presedan: on je prvi koji je prenio znanje o vještini Taijiquan-a nekome izvan obitelji Chen, Yang Luchanu, koji je potom razvio svoj Yang stil. Chen Xin (XVI. naraštaj) (1849-1929) sačinio je prvi priručnik – knjigu 'Ilustrirana objašnjenja Taijiquan-a Chen obitelji', koja je punih 12 godina dopunjavana majstorovom rukom.
Sve do početka 20. stoljeća Chen stil je kao izraz posvećenog znanja bio obavijen velom tajnosti, i uvježbavan je samo unutar sela, u krugu Chen obitelji. Chen Fake (XVII. naraštaj) (1887-1957) prvi je majstor Taijiquan-a Chen stila koji je tu vještinu javno predstavio 1928. godine u Pekingu, na poziv svoga nećaka Chen Zhaopei (XVIII. naraštaj) (1893-1972), koji je povratkom u selo Chenjiagou, 1958. godine, dao novi zamah školi Chen stila. Od 1966. do 1977. godine, u teškim uvjetima tzv. kulturne revolucije kineskog partijskog vođe Mao Cedong-a, i drevna vještina Taijiquan-a se povukla u gluhu zavjetrinu, no ipak se održala (vježbalo se poskrivećki). Godine 1978., novi kineski presjednik Deng Xiaoping rehabilitirao je ovu drevnu vještinu, napisavši kaligrafiju 'Taijiquan je dobar' – što je potaknulo nov procvat Taijiquan-a.
Početkom 70-tih prošloga stoljeća, u SAD stiže veliki majstor Chen Xiaowang (XIX. naraštaj) (rođen 1946.). Svojom iznimnom vještinom, i svojim nastupom, Chen Xiaowang je uvelike popularizirao Taijiquan i potaknuo osnivanje brojnih klubova diljem Sjedinjenih Država. Ovu izvornu i neiskvarenu duhovnu vještinu danas prakticiraju tisuće i tisuće oduševljenih poklonika širom svijeta, bilo kao vježbu za relaksaciju, ili kao cjelovit borilački sistem. 2007. godine je službeno priznato: da je selo Chenjiagou rodno mjesto
Taijiquan-a.