Znak prikazuje čovjeka s raširenim rukama i nogama. Kada je centar tijela (dantian) finotvarno ispunjen – čovjek postaje tai čovjek. To je nešto čemu neprestano težimo.

Ji – vrh, ekstrem, pol

Prikazuje drvo, nebo, čovjeka i zemlju, i simbolizira njihovo jedinstvo.

Taiji – krajnje savršenstvo

Svijet u svojim beskrajnim oblicima, nepodijeljena cjelina, iz koje proistječe yin/yang. Izvorno i neizrecivo jedinstvo, koje prethodi svemu, u neprekidnoj promjeni i transformaciji.

Tai ji tu – dijagram krajnjeg savršenstva

Taiji se razvija iz beskonačnosti, majka je yin/yangu. U pokretu se razdvajaju, u mirnoći se ujedinjuju.

Taijiquan – vrhunsko umijeće borbe/boksa

Adaptacija taiji-ja u borilačku vještinu. Početni položaj u taijiquan formi – rekreacija kozmologije svemira. Wuji je stanje u kojem se nalazimo prije početka pokreta, prije nego što se ideja kretanja uopće rodila. No, kad pomislimo na kretanje, ili se pokrenemo, taiji već djeluje, a naš put kroz formu izražava sveukupnost svega na svijetu. A na kraju kretanja slijedi povratak u Wuji.

Shu – knjiga, pisanje

Prikazuje olovku koja govori.

Fa – način, metod, zakon

Shufa – kineska kaligrafija

Primarna umjetnost – neposredan izražaj duhovne budnosti autora, manifestacija njegove energije. Kaligraf – u ruci drži kist, a pred njim bjelina papira, ono daoističko ‘ništa’ , koje potencijalno (do)nosi ‘sve’ (crna tinta). Kultiviranje ‘dobre’ ruke ne ide bez kultiviranja dobrog karaktera.

Dao – ispravni put, put prirode

Znak se sastoji od glave i puta, stopala. Glava i stopala napreduju na istom putu. Simboliziraju Dao.

De – krepost, moral, dobrota

Znak se sastoji od ispravnog srca i koračanja.

Dao de – put vrline, put dobrote

Svijet nije hram harmonije, već povlašteno mjesto nesigurnosti. Put je nešto što aktivno stvaramo sami, iznova, sada i ovdje. Prihvaćanjem Puta dolazimo u dodir s istinskom imaginacijom i kreativnošću, izmičemo tiraniji ograničenih perspektiva, u stanju nesputane ravnoteže.

Put istinskoga čovjeka

Naš najvažniji posao – posao poboljšanja sebe samih – odvija se neprekidno, kroz naše svakodnevno iskustvo, u maloj areni razbuđenog srca, u pokretu koji nas rasvjetljuje, u mirnoći koja nas sjedinjuje, na putu vrline, koji nas oplemenjuje. Istinski čovjek mora njegovati naravnu otvorenost svojega bića. Neskriveni čovjek nije odsječeno uže, ni stepskovučje prikradanje. I baš zato njezino/njegovo srce osjeća neizmjernu stvarnost života.